Vraćam se na jedini dobar dio posjeta MSU, na koncert Bambi Molestersa. Kao što sam već prije napomenuo, Bambiji su genijalan bend koji vjerojatno ne bi imao nekih većih rezultata kod nas da prvo nisu uspjeli vani i da nisu surađivali sa stranom ekipom koja zna svoj posao. Ali možda je tako i bolje. Koliko ja znam ovo je jedini pravi surf rock bend kod nas iako sami za sebe kažu da su prerasli okvire surf rocka, pogotovo sa zadnjim albumom i sada su već pravi instrumental bend koji nije ograničen samo na kratka durska surf cupkanja.
O njihovoj kvaliteti odlično govori izjava legendarnog Tarantina u kojoj kaže da je prije čuo za ovaj bend da bi ih uvrstio u soundtrack Pulp Fictiona, vjerojatno umjesto legende surfa, Dick Dalea.
Koncert u MSU je bio kratak, ali Bambije se definitivno vrijedi poslušati u živo jer zvuče nevjerojatno dobro. Slikao sam onako usputno iz daljine kroz ljude, pa kadrovi i nisu neko ludilo, ali eto...za uspomenu.
Slijedeći koncert je 26.02 u SC-u, pa ako volite ovakvu muzikunemojte to propustiti.

Kao što znate jučer je bila Noć muzeja u cijeloj Hrvatskoj. Hvale vrijedan projekt koji barem tu jednu večer dobrim marketingom, dodatnim događanjima i besplatnim ulazom nami Hrvate u muzeje. Većinu naravno ne zanima sadržaj nego glavno da se ide. Jedan od njih sam jučer bio i ja, pa sam nagovoren od strane bolje polovice pokleknuo tom suludom činu. Kažem suludom jer su upadi u muzeje uglavnom jeftini, a neke dane čak i besplatni, nema gužve i mogu se posjetiti u pristojno vrijeme. Svo to naguravanje i čekanje pred vratima na ulaz, pa kad i uđete ne vidite ništa jer je gužva jednostavno prevelika, po meni nema smisla.

Naša destinacija je bio razvikani, nedavno otvoreni MSU. Izvana je građevina dosta zanimljiva iako nisam baš nešto pretjerano oduševljen. Pred ulazom naravno hrpa ljudi čeka kako bi ušli. Vrata su zatvorena jer je prevelika gužva i čeka se da malo ljudi izađe kako bi nova tura željna kulturnog uzdizanja nahrlila. Nakon nekog vremena ženski glas sa razglasa u stilu nekog SF filma najavljuje skoro otvaranje vrata. Naravno čim su se vrata malo otvorila, masa je krenula u stampedo. Ajmo drobi, udri guraj...moramo se kulturno uzdignuti čim prije inače ćemo umrijeti u neznanju. Samo da još dodam da se u tim kulturnjacima obavezno nađe neki koji misli da je OK prdnuti u masi.
Već nakon prvih 10 minuta pitao sam zašto smo mi toliko godina čekali na otvorenje ovog zdanja, gdje su otišli svi ti silni milijoni. Da li je to stvarno potrebno. Većina te „umjetnosti“ se po meni isfurava na neshvaćenost, odnosno ja ću npr. podrapati i zgužvati papir, zabiti ga čavlom na pluto ploču i dati drugom takvom čudaku da mi napiše osvrt na moje djelo. Ako ti to ne kužiš onda si kao nekulturni idiot. Mislim...sorry, ali ne pušim te fore. Pored jedne slike koja se sastoji od žute pozadine su doslovno neke 2 točke i crta i onda sa strane objašnjenje. I to kakvo objašnjenje. Ono, kao da ga je pisao psihički bolesnik na tripu i litri absintha. Da ja to počnem pričati natjerali bi me na razna testiranja i strpali mjesec dana u neku instituciju.

Uglavnom u državi u kojoj u bolnicama pucaju cijevi u operacijskim salama, u kojoj rodilišta imaju takvu plijesan po zidovima da te strah disati, u kojoj nema dovoljno škola i vrtića... oni drobe tolike milijune da bi uskladištili stolac sa šeširom i sl. stvari...

Jedina svijetla točka ovog suludog izleta je bio kratki koncert Bambi Molestersa, nevjerojatno dobrog benda koji je naravno morao postati poznat vani da bi u Hrvatskoj netko obratio pozornost na njih.
Kao fotografa me boli i to da Zagreb nema niti jednu pravu foto galeriju koja ne zahtjeva niti približno toliko novaca. Zagreb kojem je Tošo Dabac dao veliki dio svog djelovanja, Zagreb u kojem Marija Braut još uvijek šeće gornjogradski ulicama, taj grad ne želi imati niti jedan pravi prostor za tu vrstu umjetnosti, za stalni postav tih i drugih velikih imena fotografije. Tužno i žalosno.

Jučer sam konačno išao vidjeti kako bivši blogeri Sonic i Glyc sa još tri člana ekipe Cahayaboxa rade besplatna predavanja o studijskoj fotografiji. Sve u svemu poučno iskustvo uz obilje smijeha i zezancije, pa ako vas zanimaju osnove fotografije i slikanje modela uz studijsku rasvjetu, te naravno pomoć dečki koji jako dobro barataju tim silnim lampama, preporučam da se prijavite na jedno od njihovih predavanja.

Ja sam bio u službi padobranca koji je malo slikao atmosferu, a ovo ispod su fotke modela, ali bez rasvjete.

Evo još jedne šetnje zagrebačkim ulicama i trgovima, ovaj puta u društvu kolege Goxa koji mi je za ovu šetnju posufio svoje blago u obliku 50mm f/1.2 i fisheye 15mm f/2.8